Projekat „Genocidna namjera Bratunac 1992“ autora mr. Ramiza Salkića ima za cilj da sveobuhvatno prikaže zločine počinjene nad Bošnjacima Bratunca tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
U ukupno sedam izdanja planirano je da budu opisni događaji tokom oružanog progona Bošnjaka Bratunca prije svega kroz izjave preživjelih svjedoka.
Druga knjiga donosi prikaz dešavanja u naseljima Glogova gdje je na početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 9 maja izvršeno prvo masovno streljanje bošnjaka civila pored mjesne džamije.
O ovoj knjizi u svom predgovoru istaknuti književnik, novinar i publicista Mehmed Pargan urednik ovog izdanja napisao je,
“U knjizi „Genocidna namjera Bratunac II“, autor Ramiz Salkić donosi i dokumente koji svjedoče o direktnoj umiješanosti Vojske Jugoslavije (pravne sljedbenice JNA), u okupiranju Podrinja. Sve vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz Srbije su aktivno uvođeni korpusi Vojske Srbije, odnosno Vojske Jugoslavije, koja je imala zadatak da realizuje zamisli Beograda u Bosni i Hercegovini.
Trideset godina nakon Agresije nužno je redefinisati naš odnos prema tim događajima i prema onima koji negiraju Genocid. Srbija je jedina evropska zemlja koja je presuđena da nije spriječila provođenje Genocida, a mogla je to učiniti. Očigledno je da je taj uticaj Beograda ostao dominantno jak, sve do danas, i da upravo on leži u temelju negiranja Genocida.
U tumačenju ratnih dešavanja i karakterizaciji rata, jedna od naših najvećih pogrešaka je što smo svih ovih godina jedinice Arkanovci, Šešeljevci, Beli orlovi, Gogićevci itd. tretirali kao paravojne formacije. Mnogo je dokaza da su te jedinice bile angažovane od strane Generalštaba JNA i KOS-a, te uvođene u Bosnu i Hercegovinu da okupiraju gradove, da provode najkrvavije ratne zločine i etničko čišćenje. JNA bi ulazila nakon njih, da bi navodno uvela red. Zapravo, JNA bi zatvorila taj krug zla i okupiranu teritoriju prepustila domaćim Srbima, da je dodatno očiste. Zato je u srednjem Podrinju evidentirano toliko masovnih grobnica. Radilo se o skoro savršenom sistemu zla, koji je u prvim danima Agresije etnički očistio Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Foču, Višegrad..., te se proširio na ostatak Bosne i Hercegovine.
Donoseći, u ovoj knjizi, izjavu Miroslava Deronjića, koji je priznao vlastito učešće u pripremi Agresije i njenoj realizaciji, autor Ramiz Salkić doprinosi potpunom rasvjetljavanju događaja iz Podrinja tokom 1991. i 1992. godine, s akcentom na Bratunac i njegova naselja. Iz tih dokumenata je jasna namjera JNA da pod kontrolu stavi značajna područja nezavisne države Bosne i Hercegovine. Također, lahko se može pratiti uloga civilnih organa koje su uspostavili Srbi, njihovih kriznih štabova, te pojedinaca...
Deronjić potvrđuje da je JNA, u potpunoj tajnosti, a u saradnji s rukovodstvom Srpske demokratske stranke (SDS) i najuticajnijim političkim ličnostima srpskoga naroda, širom Bosne i Hercegovine, kreirala saradničku mrežu, koja je imala zadatak da na terenu provede zamisli vojnih stratega. Sve je bilo usmjereno ka razbijanju države Bosne i Hercegovine, a onda ka planskom, sistematičnom i potpunom etničkom čišćenju, progonu, odnosno pokušaju uništavanja čitave jedne etničke grupe.
Prema definiciji genocida, sve aktivnosti vojnog i političkog vođstva bosanskih Srba mogu se tretirati kao genocid, a aktivnosti vojno-političkog rukovodstva iz Beograda i njihovih jedinica mogu se tretirati kao agresija.
Nakon prvog toma knjige „Genocidna namjera Bratunac“, u kojoj je detaljno obrađena agresija na sela Hranča, Borkovac i Repovac, te razmjere etničkog čišćenja i počinjenih zločina, Ramiz Salkić je u drugom tomu, vlastitim istraživanjima i izjavama svjedoka, prikazao agresiju na naselje Glogova kod Bratunca.
Ova knjiga će donijeti neke nove informacije, te ukazati na već poznate, kako bi se rasvijetlili događaji iz devedesetih godina, na prostoru bosanskog Podrinja. Akcenat će biti stavljen konkretno na naselje Glogova kod Bratunca, sagledano u kontekstu velikosrpskog imperijalističkog projekta, kojim je upravljano iz Generalštaba JNA u Beogradu.”
U recenzij knjige: Genocidna namjera - Bratunac 1992. Knjiga II Zločini nad Bošnjacima Glogove,
Dr. Izet Šabotić Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli napisao je,
Kultura pamćenja je važna odrednica jednog društva, naroda, pa i pojedinca. Svjestan je toga i Ramiz Salkić, koji u kontinuitetu više od desetljeća vodi grčevitu borbu da sačuva pamćenje vezano za jedan od najburnijih perioda prošlosti Bosanskog Podrinja i njegovog Bratunca. Perioda u kojem je izvršena brutalna agresija i počinjeni brojni zločini na ovom području suverene države Bosne i Hercegovine. Marljivo i uporno Ramiz Salkić sakuplja tragove-dokaze, razgovara s ljudima, bilježi njihove osvrte, analizira ih i pretače u zaokružen sadržaj, trudeći se da oni budu važan dio našeg pamćenja, da govore o nečemu što se svjesno želi potisnuti iz svijesti onih nad kojima je počinjen zločin.
Ramiz Salkić odgovorno i s velikom upornošću prilazi ovom nadasve složenom i zahtjevnom poslu. Na to ga, i pored velikih profesionalnih poslova, obavezuje činjenica da počinioci i oni u čije ime su počinjeni zločini i Genocid nad Bošnjacima, rade uporno na njihovoj glorifikaciji i negiranju. S druge strane, ogroman je broj onih koji su u vremenu agresije počinili zločine i genocid nad Bošnjacima, ostao nekažnjen. To je uticalo da su zločini i zločinci svjesno dobili legitimitet, te se u javnom diskursu predstavljaju najvećim otadžbinskim herojima, najzaslužnijim za realizirane projekte nastale agresijom, etničkim čišćenjem, zločinima i Genocidom. Zločinci su postali dijelom udžbeničkih sadržaja, sa dodijeljenom ulogom otadžbinskog heroja.
Time se ciljano negira počinjeno, a zločin predstavlja u nešto drugo, ono što je sveto za počinioce, u šta se ne smije dirati! To je doprinijelo da ideologija zla ima višedecenijski kontinuitet egzistiranja i da je najsnažnija upravo tamo gdje su zločini i Genocid počinjeni. Mora se priznati da smo tome svi mi zajedno doprinijeli, kao jedno uljuljkano, anemično društvo, društvo bez dovoljno odgovornosti i potrebe da se odgovori na takvu destruktivnost, kakva je ona vezana za učinjene zločine i njihovo negiranje. Ta društvena anemičnost je potpuna, i nije vezana samo za jedan segment, onaj izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, već za društvo u cjelini i svakog od nas ponaosob. Previše smo zajednički šutjeli na “afirmaciju zločina”, pomažući tako da zločini ostanu nekažnjeni i da dobiju posve drugačiju formu, od one koju trebaju imati. Teži se da sjećanje na zločine bude izbrisano iz pamćenja ljudi, kao nešto najdestruktivnije što se moglo dogoditi jednom evropskom narodu – Bošnjacima – u srcu Evrope potkraj 20. st..
Ramiz Salkić je svjestan posljedica toga, te na sve to ne šuti, već javno i otvoreno govori, polemiše, a, što je posebno važno, i piše. To radi snagom argumenta, iznoseći nepobitne činjenice, koje su najbolje oružje u borbi protiv zaborava. U dostavljenom rukopisu “Genocidna namjera Bratunac Knjiga II, Zločin nad Bošnjacima Glogove”, predočena su važna dokumenta, koja potvrđuju direktnu umiješanost JNA (Vojske Jugoslavije) – njenih korpusa i specijalnih jedinica u agresiji na suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu. Najbrutalnija agresija učinjena je upravo u Bosanskom Podrinju. Za tu svoju “ulogu”, Srbija je pred međunarodnim sudovima presuđena kao jedina evropska zemlja koja nije spriječila izvršenje genocida, a mogla je to učiniti. Pripadnici njenih specijalnih jedinica direkni su izvršioci zločina i Grenocida nad Bošnjacima Srebrenice. Oni su bili produžena ruka planera iz Beograda u stvaranju njihove velike države. Stvarali su je etničkim čišćenjem i najmonstruoznim zločinima. O svemu tome potrebno je ostaviti trag i sačuvati pamćenje.
Upravo u ovom rukopisu, autor oživljava događaje s početka agresije, a koji su vezani za Bratunac, odnosno bratunačko mjesto Glogovu. Analizom relevantnih historijskih izvora, kao i svjedočenjem očevidaca tih događaja, stvara se jasna slika o namjeri i izvršenju zacrtanih agresorskih ciljeva na ovom području. U rukopisu su predočene činjenice koje potvrđuju sramnu ulogu JNA, njen podsticaj i podršku radikalnim snagama bosanskih Srba predvođenih SDS, u provođenju agresije na ovom dijelu države Bosne i Hercegovine. Ovaj rukopis potvrđuje da je na ovom dijelu izvršena brutalna agresija, da je sve učinjeno planski i sistematično, provođenjem etničkog čišćenja i činjenjem zločina s ciljem uništenja jedne etničke zajednice, jednog mjesta i ljudi u njemu, kakvo je bilo bratunačko naselje Glogova. Sve je to potvrđeno validnim činjenicama, koje je autor utkao u sadržaj ovog rukopisa. Činjenice su crpljene iz relevantnih arhivskih dokumenata, koji su korišteni u sudskim procesima Haškog tribunala u predmetu osuđenog ratnog zločinca Miroslava Deronjića. U metodološkom pogledu, rukopis predstavlja jedan čitljiv i pregledan sadržaj, s jasnim slikama opisanih događaja vezanih za navedenu temu.
U Uvodu su date važne osnovne odrednice vezane za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, pri čemu je ukazano na strateški značaj Bratunca za agresorsku stranu. To je uslovilo da ta strana usmjeri ogromne vojne i materijalne potencijale kako bi što prije ovladala ovim prostorom. U tom pogledu, već se u ovom dijelu rukopisa donose konkretne činjenice i utemeljena stajališta vezana za postavljene ciljeve i određene ličnosti i institucije koje su imale vodeću ulogu u pripremi i provođenju agresije na ovom području. Sve je to praćeno preciznom datacijom i opisom svih važnih događaja, s naznakom uloge koju je imala JNA, Služba državne bezbjednosti Srbije i njene specijalne jedinice, koji su najdirektnije uzele učešća u agresiji na ovom području. U ovom dijelu rukopisa su predočene brojne okolnosti, koje su imale uticaja na prilike u Bratuncu i njegovoj okolini pred početak i u prvim mjesecima agresije. Konstatovano je da je Bratunac već u aprilu 1992. godine okupiran od strane JNA i pratećih vojnih formacija, te da je uspostavljenja “srpska vlast” u gradu.
Nakon toga je na sceni bila realizacija plana etničkog čišćenja, progona i ubijanja Bošnjaka na ovom području. Posebno detaljno su predočene prilike u bratunačkom naselju Glogova, koje je bilo u okruženju, da bi se 9. maja 1992. izvršio brutalan napad, zajedničkim snagama pripadnika JNA, bratunačke TO, srpske policije, te dobrovoljaca pristiglih iz Srbije. Sve je u rukopisu predočeno s puno detalja i pojedinosti. U tom pohodu, pored pojedinačnih ubistava, izvršena su i masovna strijeljanja Bošnjaka, čija su imena navedena u rukopisu. Prema relevantnim historijskim izvorima u navedenom pohodu agresorske snage su ubile 64 Bošnjaka u Glogovi, a selo spalili do temelja, kao i mjesnu džamiju. Ostatak stanovništva je protjeran sa svojih ognjišta.
Relevantni historijski izvori (dokumentacija Haškog tribunala) potvrđuju da je iza ovih događaja stajalo političko rukovodstvo srpskog naroda u BiH, kao i njihovi mentori iz Beograda. U rukopisu se prati dalja sudbina stanovništva Glogove, koje je u značajnom broju stradalo, a čiji se mezari nalaze na brojnim mjestima. U najvećem broju žrtve su pokopane u šehidska mezarja u dva memorijalna kompleksa: Veljaci i Potočari. Ovaj rukopis Ramiza Salkića potvrđuje da su zločini nad stanovništvom Glogove, kao i zločini u drugim brojnim mjestima u BiH, počinjeni planski i ciljano, a kako bi se stvorio etnički čist prostor, neophodan za stvaranje velike srpske države. Svi događaji iz navedenog perioda izvršene agresije na području Bratunca, s posebnim osvrtom na naselje Glogova, potvrđeni su i značajno ojačani rubrikom “svjedočenja preživjelih”.
Riječ je o autentičnim svjedočenjima, više od 20 svjedoka, u kojima se donose traumatična iskustva o nasilju, zločinima i progonu stanovništva s ovog područja. Sva ta svjedočenja, uz druge historijske izvore koji su korišteni u ovoj knjizi, daju snažan pečat jednom izravnom pamćenju vezanom za period prošlosti Bratunca i Glogove, kada je izvršena brutalna agresija s ogromnim posljedicama, koje su vidljive i danas, trideset godina nakon što je počinjena. Zanimljivi i važni podaci dati su i o masovnim grobnicama, što daje snažnu i zaokruženu sliku o obimu zločina počinjenog na ovom području.
Ovaj rukopis Ramiza Salkića smatram važnim i uspješnim pokušajem da se ožive slike iz vremena brutalne agresije na našu zemlju, kada su počinjeni brojni zločini nad stanovništvom Glogove kod Bratunca. Knjiga, svojim bogatim i raznovrsnim sadržajem, predstavlja važno štivo, kojim se upotpunjuje prisutna historijska praznina ovog dijela bosanskohercegovačke prošlosti. Zbog važnosti tematike, te načina prezentovanja sadržaja, rukopis smatram važnim i korisnim u cilju davanja podsticaja boljem tretmanu naše prošlosti i razvoju svijesti o potrebi očuvanja pamćenja vezanog za period agresije na suvrenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu.
Stoga ga sa zadovoljstvom predlažem za objavljivanje.”
U Tuzli, 21.5.2022. dr. Izet Šabotić, red. prof.
U recenzij knjige: Genocidna namjera - Bratunac 1992. Knjiga II Zločini nad Bošnjacima Glogove,
Dr. sc. Adnan Velagić, redovni profesor Fakultet humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru napisao je,
“Dosadašnja historiografija nije ponudila značajnije studije o događajima koji su obilježili disoluciju socijalističke Jugoslavije i agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Posebno je primjetan nedostatak relevantnih istraživanja koji se odnose na zločine i genocid izvršenim u kontinuitetu nad bošnjačkim narodom. Pisati o događajima iz perioda od 1992. do 1995. godine je iznimno važno, ali to ponekad može biti i kontraproduktivno. Naime, često su “junaci” ovakvih knjiga sami autori, koji nastoje predimenzionirati svoju pozitivnu ulogu u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U pravilu ovakve knjige nanose više štete nego koristi, jer ne doprinose osvjetljavanju određenih događaja, pa vremenom postaju balast historiografiji koja nastoji da od relevantnih historijskih izvora satka istinu o najtežem historijskom periodu kroz koji je prošao bošnjački narod i Bosna i Hercegovina.
S druge strane, pojedini entuzijasti, patriote i zaljubljenici u historiju svojim marljivim radom i prikupljanjem dokumentovane građe rade mukotrpan posao, nastojeći da doprinesu osvjetljavanju događaja iz bliže prošlosti svoga rodnog kraja. U takvu grupu predanih radnika spada Ramiz Salkić, koji već duži niz godina marljivo prikuplja dokumentovanu građu i svjedočenja preživjelih komšija i prijatelja, u nastojanju da istina o zločinima genocida, koji su izvršile JNA i srpske paravojne formacije nad Bošnjacima podrinjskog kraja, ugledaju svjetlo dana i pomognu u izradi ozbiljne naučne studijske sinteze. Rukovodeći se starolatinskom maximom “Non scholae, sed vitae discimus” (Ne učimo za školu nego za život) Salkić je nastojao da svojim rukopisom Genocidna namjera - Bratunac 1992. Zločini nad Bošnjacima Glogove pošalje poruku bošnjačkom narodu kako se uspješna budućnost može graditi samo na osnovama satkanim od istinite prošlosti.
Sam rukopis autor je naslovio kao “Genocidna namjera”, što jasno ukazuje da je agresor na Republiku Bosnu i Hercegovinu unaprijed isplanirao izvršavanje genocida nad bošnjačkim narodom, kao dio strateškog djelovanja do ostvarivanja zacrtanih ciljeva, koji su podrazumijevali uništenje Bosne i Hercegovine kao države i stvaranje preduslova za njeno priključenje Srbiji. Kako bi osvjetlio ovu namjeru agresora autor je uložio veliki napor u prikupljanje građe, pa njegov rukopis sadrži obilje značajnih dokumenata i iskaza svjedoka, odnosno neposrednih učesnika u ovim tragičnim događajima po bošnjački narod.
U uvodnom dijelu rukopisa Salkić razmatra posljednje dane socijalističke Jugoslavije i refleksije tih događaja na područje Bratunca. Iz njegovih opservacija jasno se može primjetiti intencija velikosrpske ideologije da putem uništenja i nacionalizacije Bošnjaka pripremi teren za uključivanja Bosne i Hercegovine u sastav susjedne Srbije. Upravo su u ovim sudbonosnim godinama protagonisti velikosrpske ideje – od političkih ekstremista do kulturnih i javnih radnika ratnohuškača – odlučno istupili u nastojanju da ostvare zacrtani cilj. Rezultate njihovih aktivnosti nije trebalo dugo čekati. Masovna ubistva, silovanja i progoni nedužnog bošnjačkog naroda poprimili su razmjere genocida na širem području Podrinja.
U drugom dijelu rukopisa Genocidna namjera - Bratunac 1992. Zločini nad Bošnjacima Glogove autor nam, kroz autentične izjave svjedoka, donosi traumatična iskustva o torturi, nasilju, ubistvima i progonu stanovnika bratunačkog naselja Glogova. Svjedoci događaja, u svojim izjavama, govore o širem vremenskom periodu – od agresorske zasjede u naselju Kravica (septembar 1991.) kada su nastradali nedužni bošnjački civili; preko napada na Glogovu 9. maja 1992. godine; do genocida u Srebrenici (juli 1995.). Svjedočenja preživjelih Bošnjaka stvaraju mozaik komplementarnih činjenica, koji kod čitatelja stvara perceptualnu povezanost sa događajima koji su se desili na području opštine Bratunac. U nastojanju da široj čitalačkoj publici predoči što više podataka autor je sačinio popis svih 388 ubijenih stanovnika Glogove u periodu od 1992. do 1995. godine, sa podacima o godini i mjestu rođenja, godini ubistva, te mjestu ekshumacije i mjestu ukopa.
U nastavku ovog rukopisa autor objavljuje integralne djelove iz presuda pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu i Sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu za zločine počinjene nad stanovnicima Glogove u opštini Bratunac, za koje su optuženi Miroslav Deronjić, Najdan Mlađenović i Savo Živković.
Na zadnjim stranicama svoga rukopisa Ramiz Salkić se bavi pitanjem povratka protjeranih stanovnika Glogova i donosi podatke o demografskoj karakteru ovog naselja prije i poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Važno je naglasiti da je autor na osnovu relevantne dokumentacijske građe i autohtonih svjedočanstava živih svjedoka zauzimao vrlo promišljate i objektivne stavove, što ovom rukopisu daje nesumnjivu vrijednost.
U ovo vrijeme, kada su mnoga teška pitanja iz naše novije historije prepuštena različitim i često iskrivljenim tumačenjima i prepričavanjima, djelo Ramiza Salkića Genocidna namjera - Bratunac 1992. Zločini nad Bošnjacima Glogove, pomoći će u njihovom osvjetljavanju, razbiti brojne predrasude o zločinima genocida i otvoriti mnoga prevažna pitanja iz borbe našeg naroda za opstanak i očuvanje jedine nam domovine.
Mostar, 15. maj 2022. godine Prof. dr. Adnan Velagić
U recenzij knjige: Genocidna namjera - Bratunac 1992. Knjiga II Zločini nad Bošnjacima Glogove
Dr. Muamer Džananović napisao je,
Nedvojbena je povezanost između zločina, počinjenih nad Bošnjacima u Podrinju u periodu 1992-1995. godine, i zločina počinjenih nad njima u ranijim historijskim periodima. Početak XIX stoljeća ključno je polazište genocida nad Bošnjacima u Podrinju, jer se tada, još od srpskih ustanaka, pojavljuju aspiracije za “uklanjanje” granice na rijeci Drini, kao “granice između srpskih naroda”. To je inspiriralo sve srpske velikodržavne ekspanzionističke pokrete koji su uslijedili. Važno je istaknuti da se provođenje ciljeva tih pokreta u Prvom i Drugom srpskom ustanku (pobuni) vršilo masovnim i pojedinačnim zločinima: ubijanjem, silovanjem, progonom, pljačkom i uništavanjem privatne i društvene imovine, posebno kulturno-historijskih znamenitosti i sakralnih objekata, čime se uspostavila matrica, odnosno obrazac izvršenja zločina koji se kasnije kontinuirano ponavljao.
Ta matrica je primjenjivana u fazama koje su uslijedile: u balkanskim ratovima, Prvom i Drugom svjetskom ratu, a posebno tokom Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. S tim u vezi, zločini počinjeni nad Bošnjacima istočne Bosne, a samim tim i Bratunca, u periodu 1992-1995. godine, predstavljaju kontinuitet činjenja zločina, sa svim elementima genocida. Velikosrpske pretenzije i ciljevi bili su, i danas jesu, da se nasilno izmijeni demografska slika, tako što na prostoru “velike Srbije” neće biti, prije svih, Bošnjaka, dominantne etničke skupine. Da je kontinuitet razaranja Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkog društva doživio kulminaciju tokom Agresije svjedoči i djelo Ramiza Salkića Genocidna namjera – Bratunac 1992., Knjiga II, Zločini nad Bošnjacima Glogove.
I drugo djelo autora na temu počinjenih zločina na prostoru Bratunca na najbolji način oslikava kako se provodio velikosrpski genocidni plan o “etnički čistim” prostorima. U prvom djelu u fokusu su zločini nad Bošnjacima Hranče, Repovca i Borkovca, a u ovom autor obrađuje počinjene zločine na prostoru Glogove. I Glogova je, nažalost, kao i druga mjesta, adekvatan primjer kako je realizovana velikosrpska ideologija i politika na prostoru cijele bratunačke općine, ali i kompletnog bosanskog Podrinja. U uvodnom dijelu knjige autor nam vrlo koncizno sublimira način na koji je realizirana genocidna namjera na prostoru Glogove.
U javnosti, ali i u naučnoj i stručnoj praksi, genocid nad Bošnjacima, potpuno pogrešno, svodi se samo na prostor Srebrenice. To je suprotno od onoga što se navodi u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Namjera za genocid, kao ključni element za njegovo dokazivanje, odnosi se na nacionalnu, vjersku, etničku ili religijsku zajednicu, a nikako, pogotovo primarno, na prostornu odrednicu. Ta namjera za genocid nad Bošnjacima vidljiva je u razmjerama počinjenih zločina. Dokaz da su agresorske jedinice provodile genocidnu namjeru “odozgo” u djelu autor argumentirano prezentira. Jasno je i iz ovog djela da je politički i vojni vrh samoproglašene Republike srpske, pored toga što ih je naredio, bio u potpunosti upoznat s činjenjem monstruoznih zločina nad Bošnjacima Bratunca. Zločine počinjene nad Bošnjacima Glogove i “eliminaciju” bošnjačkih civila iz Glogove politički vrh RS-a pozdravljao je aplauzom.
Autor je, također, u potpunosti rasvijetlio ulogu lokalnog SDS-a u počinjenim zločinima. Obrazac izvršenja zločina ili “šema”, kako ju je nazvao i opisao Miroslav Deronjić, bila je prepoznatljiva i primijenjena, nakon Bijeljine, i u drugim općinama Podrinja. Deronjić u svojoj izjavi pred ICTYem u predmetu protiv Miloševića naglašava da je “postojala određena hronologija, određeni redoslijed u tom slijedu događaja. Slične stvari su se desile u Bijeljini, Zvorniku i, u mjeri koja meni nije poznata, u Višegradu. Prvo bi u određeno mjesto stigli dobrovoljci a onda bi slijedilo ostalo: ubistva, likvidacije, zastrašivanja stanovnika, panika i tako dalje. Onda, nakon toga bi stigla armija, JNA sa prividnom namjerom da uspostavi red.
Međutim, sve to bi prouzrokovalo zastrašivanje stanovnika, Muslimana, nakon čega bi slijedilo ‘etničko čišćenje’. Činjenica da je armija stigla u Bratunac dva do tri dana nakon što su došli dobrovoljci ukazuje na to da je ista šema događaja trebalo da se odigra i u Bratuncu.” O zločinima i genocidu nad Bošnjacima postoje brojni i raznovrsni, valjani i pouzdani izvo ri saznanja i podataka, od kojih posebno mjesto zauzimaju relevantna dokumenta političkih, vojnih i bezbjednosnih struktura države agresora (Savezne Republike Jugoslavije – Srbija i Crna Gora) i njihovih kola boracionista (paradržavne tvorevine RS). Jako važan dokaz su i svjedočenja žrtava, kao sudionika događanja i događaja i neposrednih oče- vidaca – preživjelih žrtava. U poglavlju Svjedočenja preživjelih, autor posebnu pažnju usmjerava i posvećuje svjedoče njima žrtava, bez čega nije moguće izvršiti valjanu rekons trukciju zločina nad Bošnjacima Glogove. T
o je jako važan dio knjige i možda najznačajniji podsticaj za buduća naučna istraživanja. Također, ovo djelo sigurno će biti od pomoći istražnim i pravosudnim organima. Pored dokumenata, značajan izvor podataka su preživjele žrtve zločina koji su neposredni očevici-svjedoci događaja. Zbog njiho ve masovnosti, u statusu očevidaca, može se međusobnim poređenjem steći mozaik saznanja o zločinu, čak i o nekim određenim suptilnim detaljima, o kojima se ne može doći do saznanja ni u najrelevantnijoj dokumentaciji. Međusobno poređenje iskaza svjedoka očevidaca je i u funkciji produbljenijeg i potpunijeg istinitog saznanja o počinjenim zločinima u Glogovoj. Svjedočenja žrtava, koja Salkić iznosi u autentičnom sadržaju i formi, pri čemu se radi o određenim tipičnim i specifičnim izjavama, uvjerljivo ilustriraju prirodu, sadržaj, oblik i nač in izvršenja zločina u Glogovoj i Bratuncu. U poglavlju Masovne grobnice i spisak ubijenihRamiz Salkić nam prezentira rezultate djelovanja te genocidne ideologije, politike i prakse u Bratuncu. Autor na osnovu primarnih izvora, naučnim istraživanjem, prezentira da je na prostoru Bratunca otkriveno 405 pojedinačnih i masovnih grobnica ubijenih Bošnjaka, dominantno porijeklom iz Bratunca i bosanskog Podrinja.
Autor djelom dokazuje i potvrđuje da je tokom izvršenja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i oko nje jula 1995. godine značajan procenat masovnih ubistava počinjen na prostoru Bratunca i da je među žrtvama genocida mnogo onih i iz Glogove. U djelu metodološki krajnje preciznog i jasnog naslova: “Genocidna namjera - Bratunac 1992 (Knjiga II) – Zločini nad Bošnjacima Glogove” autor Ramiz Salkić precizno navodi da su na prostoru mjesne zajednice Glogova otkrivene 42 pojedinačne i masovne grobnice ubijenih Bošnjaka. Među tim grobnicama je i jedna od najvećih otkrivenih, tj. ona u reonu Ravnice, u koju su pokopani ubijeni Bošnjaci iz zemljoradničke zadruge Kravica. Među žrtvama genocida iz jula 1995. godine je i 210 stanovnika Glogove. Među žrtvama ubijenim 9. maja 1992. u Glogovoj, kao i tokom Agresije je 388 stanovnika Glogove. Među njima i 26 djece.
Dana 9. maja ubijeno je 68 civila Bošnjaka Glogove, uključujući i svirepo masovno strijeljanje nedaleko od mjesne džamije. Jasno je da je za počinjene zločine koji su predmet interesovanja autora moralo biti izvedeno pred pravosuđe i odgovarati više lica. Do danas je presuđen samo Miroslav Deronjić, koji je sklopio sporazum o priznavanju krivice i dobio 10 godina zatvora. U drugom predmetu pred domaćim pravosuđem jedno lice je oslobođeno optužbi. Fokus današnjeg rada tužilaštva daleko je od toga da se procesuiraju zločinci za najveće masovne zločine i potpuno je jasno da će brojni zločini ostati neprocesuirani, što je slučaj i sa zločinima počinjenim na prostoru Glogove i Bratunca. Ono što je ipak važno jeste da za Glogovu, za razliku od brojnih drugih mjesta, jeste i na takav način dokumentirano monstruozno djelovanje velikosrpskog agresora.
Autor u poglavlju Presude za počinjene zločine u Glogovoj prezentira pomenute presude, kao primaran dokaz o počinjenim zločinima. Iz djela Ramiza Salkića zaključuje se da su oružani napadi i zločini u Glogovoj počinjeni u skladu s velikosrpskom višestoljetnom genocidnom ideologijom, u skladu s fašističkim “strateškim prioritetima srpskog naroda”, odnosno “strateškim ciljevima srpskog naroda” u Bosni i Hercegovini. Krajnji cilj bio je, i danas jeste, velika srpska država u kojoj nema mjesta za druge osim Srba. Po toj fašističkoj ideologiji i cilju i mjesna zajednica Glogova, i njena zemlja, njena voda, njen zrak su srpski. Autor nam još, između ostalog, prezentira i demografske pokazatelje, koji idu u prilog činjenici da je realizirana genocidna namjera. Provociranja i fizički napadi, pa čak i oružani, te ubistvo Sejfe Ahmetovića, nisu zaobišli povratnike Glogove, dokumentira Salkić.
On u svom djelu kroz važne izvore, izjave svjedoka zapravo prezentira koliko je bio mukotrpan povratak i koliko je težak život povratnika danas. Iz djela je moguće potvrditi zaključak da je zapravo Dejtonskim mirovnim sporazumom uspostavljen mir, međutim razgradnja bosanskohercegovačkog društva je nastavljena. Teški uslovi za život, uzrokovani provođenjem velikodržavne politike prilagođene mirnodopskim uslovima, realnost su života malobrojnih povratnika u istočnoj Bosni. Istina o genocidnoj namjeri i realizaciji genocidne namjere u Glogovoj koju Ramiz Salkić prezentira je zapravo istina o stotinama drugih sela, mjesta, gradova i općina u Bosni i Hercegovini. Utvrđene činjenice o master planu, nižim planovima koji su podržavali realizaciju master plana i činjenice o počinjenim zločinima, ukazuju da je bošnjački narod Glogove predstavljao dio šire ciljne, nacionalne, grupe (kao takve) koja je obuhvatala Bošnjake Podrinja i Bosne i Hercegovine.
Autor djela Ramiz Salkić, i kao žrtva zločina tokom Agresije, ali i kao najznačajniji, najaktivniji, najglasniji, najhrabriji Bošnjak u manjem bosanskohercegovačkom entitetu prethodnih godina, preuzeo je breme zajednice i na polju čuvanja istine od zaborava i izgradio trajni spomenik svim nevinim žrtvama zločina o kojima piše u ovom djelu. Također, od nemjerljivog značaja je i činjenica da je ostavio istinu u naslijeđe generacijama koje će doći poslije nas. Uzevši sve prethodno u obzir, naglašavam da nema nikakve sumnje da je napisano djelo veoma značajno za razumijevanje skore bosanskohercegovačke prošlosti i da kao takvo treba biti objavljeno.
Uz punu akademsku odgovornost i s osobitim zadovoljstvom, predlažem da se djelo Genocidna namjera – Bratunac 1992., Knjiga II, Zločini nad Bošnjacima Glogove, autora Ramiza Salkićaobjavi i ponudi učenicima, studentima, akademskoj i široj bosanskohercegovačkoj javnosti na čitanje.
