Video pogledajte ovdje:  https://www.youtube.com/watch?v=MCJCoki7U7A

Mnogi od nas su više ili manje zadovoljni rezultatima rada Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju sa sjedištem u Hagu kao i Međunarodnog suda pravde u Hagu vezano za tužbu Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije tj. Srbije.

Kako god, prvi put su zločini nad Bošnjacima pred ova dva međunarodna suda, kao i pred još nekoliko sudova izvan Bosne i Hercegovine, procesuirani, presuđeni i nazvani pravim imenom.

Međunarodni sud pravde u Hagu utvrdio je da su genocid nad Bošnjacima počinili vojska i dijelovi policije bosanskih Srba (Rs), a da je Srbija odgovorna što ga nije spriječila i kaznila počinioce.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je postojanje dva udružena zločinačka poduhvata i dva međunarodna oružana sukoba na tlu nezavisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine.

Prvi je udruženi zločinački poduhvat i genocid  počinjen od strane pobunjenih bosanskih Srba (Rs), uz pomoć Srbije, što je jasno i potvrđeno presudama političkom i vojnom rukovodstvu pobunjenih bosanskih Srba (Rs). Današnja presuda Stanišiću i Simatoviću proširuje udruženi zločinački poduhvat na ljude i institucije u Srbiji i potvrđuje agresiju Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i učešće u izvršenju genocida nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini.

Drugi udruženi zločinački poduhvat presuđen je pobunjenim bosanskim Hrvatima, organiziranim kroz tzv. Herceg-Bosnu i Hrvatskoj koja je označena kao učesnik međunarodnog oružanog sukoba na tlu međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine.

Danas kada je završen rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ostaje žal što pred ovim sudom nije presuđen genocid nad Bošnjacima Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, Foče, Višegrada i mnogih drugih mjesta u kojima je, bez ikakve sumnje, provedena jasna genocidna namjera sa ciljem da u tim i drugim mjestima Bošnjaci više nikada ne žive nakon zlostavljanja, progona i ubistava.

Uz sva pojedinačna nezadovoljstava u konačnici trebamo biti zadovoljni radom ova dva suda koji su potvrdili ono što smo mi znali i osjetili na svojoj koži, a to je da su Srbija i Hrvatska izvršile agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a svoje sunarodnjake u Bosni i Hercegovini kao pobunjenike protiv legitimne i međunarodno priznate vlasti su koristili za ostvarenje vijekovnih težnji o podjeli Bosne i Hercegovine i njenom prestanku postojanja, što bi značilo i nestanak Bošnjaka.

Presude i jasna kvalifikacija dešavanja danas imaju sudski epilog.

Sada je na nama da ove sudske činjenice, koje su dokazane i presuđene u sudskim presudama, nađu mjesto u udžbenicima historije za učenike osnovnih i srednjih škola, a na fakultetima kroz izučavanje predmeta sociologija genocida.

Oni od nas koji su u prilici da odlučuju da se ove presude inkorporiraju u nastavni sadržaj imaju veliku odgovornost da to urade radi istine i pravde. Oni koji se ogluše o ovu obavezu čine novi zločin i u redu su onih koji zataškavaju istinu o karakteru rata u Republici Bosni i Hercegovini i istinu o počinjenom, dokazanom i presuđenom genocidu nad Bošnjacima.

Stvari treba nazvati pravim imenom i to djeca moraju da nauče.

U Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat već brutalna agresija Srbije i Hrvatske kroz realizaciju udruženih zločinačkih poduhvata uz podršku pobunjenih sunarodnjaka u Republici Bosni i Hercegovini sa ciljem ostvarenja vijekovnih težnji o podjeli Bosne i Hercegovine i nestanku Bošnjaka kao naroda.

Tome jasno svjedoče i činjenica da su Dejtonski mirovni sporazum potpisali predsjednici Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.

Sudovi su uradili svoje, šta god mi mislili o tome, ostalo je na nama da činjenice iz presuda postanu dio narativa u javnom životu, obrazovnom procesu, medijskom prostoru i našim porodicama, samo tako će biti zadovoljena borba za istinu i pravdu.

Gledali su Bošnjaci sa nadom i ushićenjem u nebo kako lete avioni i jula 1995. godine vjerujući lažnim obećanjima o pomoći stanovnicima “sigurne zone” UN Srebrenica, dok su pobunjeni bosanski Srbi sa svojom vojskom i policijom, uz pomoć Srbije, provodili genocid nad bespomoćnim stonovnicima “sigurne zone” UN Srebrenica.

Stara narodna kaže: "Tuđa ruka svrab ne češe." Ako mi sami nismo spremni za vrijeme koje dolazi nećemo imati velike koristi od onih koji nam pomoć obećavaju, a u Dejtonu su legalizirali  sve što je osvojeno progonom, ubistvima i genocidom nad Bošnjacima.

Ti isti i danas tolerišu diskriminaciju žrtava progona i genocida od strane vlasti ovog entiteta koje veličaju ratne zločince, negiraju genocid, javno zagovaraju podjelu Bosne i Hercegovine, sve sa mehanizmima koje su im oni dali na raspolaganje u Dejtonu, da su samo oni vlasnici ovog entiteta i da ga mogu smatrati ratnim plijenom.

Sve dok je to tako nerealna su nadanja i zagledanost u nebo tragajući za avionima uz očekivanja da će neko sutra uraditi posao za nas, a to sutra će neminovno doći.

Naš narod kaže:"Uzdaj se u se i u svoje kljuse, kakvo god da je."

U mjestima Sandići-Lolići i Hrnčići kod Bratunca danas je, 29.maja. 2023. godine, prigodnim programom obilježena 31. godišnjica zločina nad stanovnicima ovih mjesta.

Prisutni su najprije posjetili spomen-obilježje u Sandićima-Lolićima, koje je podignuto u znak sjećanja na 11 šehida koji su svoje živote položili na današnji dan 1992. godine u ovom mjestu, u odbrani Konjević Polja od agresora , gdje su polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe odali počast ubijenima.

Potom je u džamiji u Hrnčićima upriličen i vjerski dio programa.

Kada je krajem maja došlo do protjerivanja Bošnjaka iz ovog dijela bratunačke opštine, stanovnici su se organizovali, i uz pomoć komšija iz drugih mjesta i susjednih opština, pružili su otpor agresoru 29. maja u Sandićima-Lolićima. Ovom bitkom, u kojoj je 11 šehida izgubilo život, spriječen je pad Konjević Polja, a Bošnjaci ovog kraja su, barem dijelom, tokom 1992. godine izbjegli sudbinu svojih komšija iz drugih naselja.

Zahvaljujući ovom događaju, Konjević Polje je ostalo slobodno do 13. marta 1993. godine.

Današnjem obilježavanju je prisustvovao i Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, koji je položio cvijeće i odao počast nedužno ubijenima.

Današnjim obilježavanjem završena je višednevna manifestacija “Dani sjećanja na žrtve genocida u Bratuncu” kojom su se preživjeli stanovnici ovog podrinjskog mjesta prisjetili najstravičnijih zločina tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

U Drinjači kod Zvornika danas je, 27. maja 2023. godine, prigodnim programom obilježena 31. godišnjica zločina nad Bošnjacima ovog mjesta.

30. maja 1992. godine lokalno civilno bošnjačko stanovništvo je zatočeno u Domu kulture, a potom su muškarci, njih 87, strijeljani, dok su mnoge žene silovane. Ukupan broj ubijenih tih dana je veći od stotinu.

Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ubijeno je 285 Bošnjaka Drinjače, mnogi su ubijeni tokom povlačenja prema Srebrenici i u genocidu 1995. godine.

Današnjem obilježavanju prisustvovao je i Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, koji je u svom obraćanju prisutnima istakao da oni koji su preživjeli nemaju pravo da šute o zločinima počinjenim nad našim narodom.

- Javno trebamo govoriti i pozivati Tužilaštvo da procesuira ove i druge zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima Podrinja tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Zločini koji ostaju nekažnjeni predstavljaju veliku opasnost da budu ponovljenu u budućnosti.

Grafiti koji su ispisani između dvije godišnjice u Domu kulture u kojem je bio logor za Bošnjake dokaz je da je zločinačka ideja živa i da je tu oko nas upravo zbog činjenice što nije kažnjena – rekao je Salkić.

U ovom mjestu je i u božićnoj noći, 6/7. januara 1942. godine počinjen zločin kada su Dangićevi četnici u selu Sopotnik pokupili gotovo svo bošnjačko stanovništvo. Prema izjavama svjedoka, zarobili su 89 muškaraca, žena i djece u tri kuće i žive ih zapalili.

Promocija prvog i drugog dijela knjige iz edicije „Genocidna namjera Bratunac 1992“, autora Ramiza Salkića upriličena je 23. maja 2023. godine u Multimedijalnom centru Kovači u Sarajevu.

“Ovom knjigom želim ohrabriti Bošnjake Hranče, Bratunca, ali i cijelog ovog prostora, koji se nepravedno zove samo po jednom narodu, da istraju u borbi, koju vode časno i ustrajno. Da nikada ne odustanu od svojih ognjišta. Naš povratak je naša borba za istinu, za pravdu i za domovinu Bosnu i Hercegovinu. O nama najbolje govori naš miran povratak i želja da živimo na svojim ognjištima. Iako je nad nama počinjen Genocid, mi smo spremni da živimo u miru sa komšijama. Koliko smo zreo narod pokazuje činjenica da nismo uzimali pravdu u svoje ruke, već smo taj posao prepustili institucijama države Bosne i Hercegovine, od koje očekujemo da procesuira i kazni počinioce zločina”, napisao je Salkić u svojoj knjizi o progonu Bošnjaka.

Njegova je želja, kako piše, da Bošnjaci Hranče, Bratunca i cijele Bosne i Hercegovine, iz ove knjige izvuku važne pouke i da budu još ustrajniji i odlučniji u borbi za svoje ognjište, svoja prava i slobode.

“Naši cilj je slobodna Bosna i Hercegovina, zemlja jednakih mogućnosti za sve njene građane. Naši ciljevi nisu usmjereni ni protiv bosanskih Srba, niti protiv bosanskih Hrvata. Mi želimo zemlju koja će biti po mjeri svih njenih građana. Niko od nas nema pravo odustati od svoga ognjišta, od svoje domovine, bez obzira gdje ga je ratni vihor i progon odveo. To treba i mora biti novi podstrek u našoj borbi, za vraćanje naših prava, koja su nam oduzeta Agresijom i progonom, a koja nam, u ovom djelu naše domovine, još uvjek nisu vraćena u potpunosti. Domovina je kao majka. Samo je jedna majka i samo je jedna domovina. Kad god da izgubite majku, ostajete siroče i nikad je nećete vratiti. Ne smijemo dopustiti da izgubimo domovinu, jer i tada ostajemo siročad, gubimo ime, gubimo identitet, gasi se naš korijen, nestajemo kao narod... Nestaju naš jezik, kultura i običaji... Dovoljno smo mudri i jaki da to ne dopustimo. Zbog toga, na kraju ove knjige, koja je početak pisanja istine o progonu Bošnjaka Bratunca, pozivam vas na ustrajnost, hrabrost i odlučnost u borbi za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Pozivam vas na saradnju, kako bismo ovakvu knjigu napisali za sva mjesta iz kojih su Bošnjaci Bratunca protjerani tokom agresije od 1992. do 1995. godine. Buduće generacije neće moći reći da nisu znale”, napisao je Salkić.

Stav