Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, u Tigardu, Portland, održao je predavanje o pripremi agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i pripremama za izvršenje genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.
Salkić je istakao da je već u martu 1991. godine postojala politička odluka i plan za naoružavanje bosanskih Srba sa ciljem progona na etničkoj osnovi i okupaciji Bosne i Hercegovine, te eliminaciji Drine kao granice između Srba.
“ To svjedoči ratni zločinac Deronjić koji u svom iskazu govori da je na sastanku u Beogradu sa Mihajlom Kerkezom i Goranom Zekićem dogovarao isporuku oružja bosanskim Srbima. Kerkez im je rekao da je donesena politička odluka da se Srbi u Bosni naoružaju i da 50 kilometara od Drine neće živjeti niko do Srbi. Sastanak je održan početkom aprila, a prva isporuka naoružanja desila se u maju 1991. godine i izvršena je preko mosta Bratunac-Ljubovija.
Već u ljeto 1991. godine u Milićima je uspostavljen vojni kamp i centar za naoružavanje bosanskih Srba u Podrinju i romanijskoj regiji.
Ubistvo dva Bošnjaka i ranjavanje dva Bošnjaka u terorističkoj zasjedi u naselju Kravica 3. septembra 1991. godine je de facto označilo početak oružane agresije i rata u Bosni i Hercegovini
Da su Srbi već tada bili naoružani i spremni potvrdio je Radovan Karadžić u presretnutom razgovoru gdje kaže Bajagiću da se niko ne igra sa Srbima i da ih ima 200000 naoružanih.
Nakon obavljenog naoružavanja preko JNA bosanski Srbi su započeli rušenje ustavnog poretka preko formiranja tzv. Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i odluka donesenih 9. januara 1992.godine.
Uslijedile su brutalne okupacije gradova sa bošnjačkom većinom uz obalu rijeke Drine i realizacija plana o progonu i ubistvu Bošnjaka u pojasu 50 kilometara od rijeke Drine, kao i u drugim mjestima za koje je ideja Velike Srbije smatrala da treba pripasti Srbima.
Već tada su prema presudama pripadnici pobunjeničkih formacija bosanskih Srba počinili genocid i teške ratne zločine. I sam ratni zločinac Mladić je rekao, komentarišući usvajanje strateških ciljeva 12. maja 1992. godine, da je to genocid.
Sve dalje što se događalo je realizacija jasne genocidne namjere nad Bošnjacima, što je u konačnici dokazano i presuđeno nad Bošnjacima istočne Bosne smještenim u „sigurnoj zoni“ UN Srebrenica u julu 1995.godine.
Danas vlasti entiteta Rs provode završnu fazu genocida stvarajući neprijateljsko okruženje i nepodnošljive uslove za život i opstanak Bošnjaka u ovom entitetu kroz veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida.
Nažalost, Dejtonskim mirovnim sporazumom legalizirani su svi zločini uključujući i genocid činjenicom da su počinioci isti nastavljali upravljati teritorijom i preživjelim žrtvama, a danas to čine njihovi sljedbenici veličajući njihove zločine i proglašavajući ih herojima.
Naša je zajednička obaveza da svako od nas u svakoj prilici svugdje u svijetu zagovara i traži eliminaciju posljedica genocida na temeljima presuda Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Vi ovdje u SAD-u imate posebnu ulogu i odgovornost kao preživjele žrtve genocida da to radite u ime onih koji su ubijeni i nisu dobili priliku kao vi.
Nemojte biti od onih koji su iznevjerili svoju braću i sestre ubijene u genocidu nad Bošnjacima tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.“, rekao je, između ostalog, Salkić.
