Privođenje Mirsada Omerovića iz Srebrenice dokaz je kontinuiteta politike zastrašivanja Bošnjaka u ovom entitetu, na svim nivoima i svim institucijama.
Logika predstavnika bosanskih Srba, koju je uspostavio ratni zločinac osuđen za genocid Radovan Karadžić, a danas je na drugi način provodi Milorad Dodik, jeste da ovdje nema mjesta za život Bošnjacima, a oni koji ostanu da žive ne mogu imati prava niti smiju dizati glas protiv nepravde koja nam se čini.
Čitav sistem vlasti u ovom entitetu u funkciji je samo bosanskih Srba i sa ciljem potpune diskriminacije Bošnjaka u svim oblastima života.
Nažalost, nakon što su vojska, policija, političko i vojno rukovodstvo bosanskih Srba počinili udruženi zločinački poduhvat i genocid nad Bošnjacima međunarodna zajednica im je u Dejtonu dala na upravljanje i kontrolu područje na kojem su počinili te zločine sa ekskluzivnim imenom Republika srpska.
Da to nije tako danas Bošnjaci ne bi ovdje bili diskriminirani, ne bi se zločinci veličali, a genocid negirao, ne bismo imali vlast koja nas tjera da odlazimo, a sve zajedno gura u nove probleme.
Oni koji su mogli nisu spriječili genocid, oni koji su mogli i danas ne žele spriječiti završnu fazu genocida i mirnodopski progon Bošnjaka sa ovog područja kroz stvaranje nemogućeg ambijenta za život Bošnjaka dostojnog čovjeka.
Mi smo tu postojani i čvrsta uvjerenja da su ovo naša ognjišta i naša domovina. Niko nek ne bude u zabludi da ova tiranija može trajati vječno, niti da je naše strpljenje vječnog karaktera. Sve ima svoj kraj, mi očekujemo da dođe kraj ovom nasilju i tiranijii i pozivamo državne organe na veće prisustvo na ovim prostorima.
Naše povjerenje u organe ovog entiteta je iz dana u dan manje i ono se formira spram odnosa vlasti entiteta Rs prema Bošnjacima, a danas nas tretiraju kao neprijatelje.
Moj apel i moj poziv je da se ovo stanje shvati krajnje ozbiljnim nakon napada na porodicu Memišević u Višegradu, pokušaja ubistva mladića Osmana u Bratuncu i ovog neosnovanog privođenja i zastrašivanja Mirsada Omerovića u Srebrenici.
