Danas je Dan parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je, složiće se mnogi, okončana oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Dejtonskim rješenjima stvorene su pretpostavke da svi drugi procesi radi ostvarenja neostvarenih ratnih ciljeva o etnički čistim teritorijama i podjeli Bosne i Hercegovine mogu da se nastave mirnodopskim metodama čemu mi danas svjedočimo.

Projekti i ciljevi etnički čistih prostora i podjele Bosne i Hercegovine su živi jer su njihovi ideolozi i realizatori nagrađeni rješenjima u Dejtonskom mirovnom sporazumu, kroz unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine i proces donošenja odluka u državnim i entitetskim organima vlasti.

Nametanjem dvoentitetskog uređenja Bosne i Hercegovine i entitetskog glasanja prilikom donošenja odluka od strane kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma uvažen je argument pobune, sile, ubistava, progona i genocida kao legitiman u ostvarenju cilja o etnički čistoj teritoriji.

Entiteti su obilježeni sa diskriminatornim nazivima i indirektnom porukom gdje je kome narodu mjesto u budućnosti da živi. Entitetima su dati mehanizmi da na svaki način koče razvoj države rušeći dostignute ciljeve i ostvareni napredak u funkcionisanju države, što entitet Rs obilato koristi.

Danas u ovom entitetu slave jer su koristeći mehanizme iz Djetonskog mirovnog sporazuma učinili i čine sve da ovu zemlju ogade onima koji je vole u svim segmentima društva predstavljajući je kao nemoguću i otvoreno zagovarajući separatizam i njenu podjelu.

Oni koji su nametnuli Dejtonska pravila po kojima građani Bosne i Hercegovine danas žive, ta kolokvijalno nazvana međunarodna zajednica i danas koristi istu matricu kao i tih 90-tih:” Mi pozivamo političke aktere da se dogovore.”

Upravo ti koji su trebali da obezbijede potpuno provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma nikada nisu imali plan kako provesti Aneks VII kojim se predviđa pravo na povratak bez bilo kog oblika diskriminacije u sigurno okruženje.

Formalno je vraćena imovina nasilno protjeranima, ali bez vraćanja statusnih prava koja su trebala obezbijediti pravo na adekvatno obrazovanje, zastupljenost i zapošljavanje, što bi rezultiralo egzistencijalnom sigurnošću i opstankom na svojim ognjištima onih koji su se odlučili vratiti.

Danas 28 godina kasnije u entitetu Rs oni koji su protjerani, a odlučili su se vratiti,  žive u uslovima sveopšte sistemske diskriminacije, bez prava na posao, adekvatno obrazovanje, često se fizički napadaju sa elementima vjerske i nacionalne mržnje.

U praksi implementirana su rješenja o nazivima entiteta, rješenja o etitetskom glasanju, pravu na proporcionalnu zastupljenost u državnim organima,  ali ništa od toga ne mogu konzumirati oni koji nisu Srbi po izjašnjenu u entitetu Rs, kako ga Dejtonski mirovni sporazum oslovi.

 Danas se u ovom entitetu zanemaruje činjenica da je Bosna i Hercegovina nastavila kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, da entiteti ne mogu donositi akte koji su u suprotnosti sa državnim Ustavom i zakonima, da se odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine moraju provoditi…

Sve suprotno od toga danas imamo u entitetu Rs bez ozbiljne sankcije onih koji su zaduženi da prate primjenu i provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.  Entitetski tj. čisto srpski organi donose propise koji su u suprotnosti sa državnim propisima, zloupotrebljava se entitetsko glasanje, ne poštuju se i ne provode odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, postupa se suprotno zakonima Bosne i Hercegovine, provodi se diskriminacija onih koji su se vratli nakon progona,  zagovara se i provodi separatističko djelovanje.

Sve ovo uz konstataciju i pozive kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma da je odgovornost na domaćim akterima koji su dužni da se dogovore o sudbini ove zemje. Oni su kao neutralni, nemaju obaveza, a nametnuli su nam Sporazum po kojem separatisti tadašnji, a i sadašnji, nemaju želju ni potrebu da se bilo šta dogovore u interesu razvoja i prosperiteta Bosne i Hercegovine.

Zbog toga u ovom entitetu imaju za pravo što danas slave Dan parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i time iskazuju zahvalnost kreatorima Djetonskog mirovnog sporazuma  koji im  dadoše entitet sa ekskluzivnim nazivom samo za jedan narod i entitetsko glasanje kao mehanizam da nastave ostvarivati neostvarene ratne ciljeve o podjeli Bosne i Hercegovine.

Samo naivni će nastaviti  da vjeruju  obećanjima poput onoga datog od strane Filipa Moriona u Srebrenici 1993. godine “od danas ste pod zaštitom UN-a”.Treba li podsjećati da je pod takvom zaštitom počinjen genocid nad bosanskim muslimanima Bošnjacima stanovnicima “sigurne zone” UN Srebrenica, kojeg su počinili vojska i dijelovi policije bosanskih Srba (Rs).

Slično smo obećanje dobili prije nekoliko dana od predstavnika EU: “Vrata su vam otškrinuta na vama je da ispunite preuzete obaveze.” Koje uzgred rečeno trebamo ispuniti sa onima koji imaju u ruci entitetsko glasanje i javno izrečenu ambiciju o podjeli Bosne i Hercegovine.

Naš bi narod rekao:“Ovi ili su mutavi ili se prave ludi ili nas ……”

Ako uistinu žele dobro ovoj državi i svim građanima ove zemlje oni prije svega trebaju raditi na  eliminaciji posljedica genocida, otklanjanju mehanizama blokada i raditi na uspostavljanju sistema vrijednosti u Bosni i Hercegovini kakav vrijedi svugdje u normalnim društvima.

Mi živimo po pravilima još uvijek važećeg Dejtonskog mirovnog sporazuma čija implementacija nije završena, što stvara obaveze kod onih koji su ga kreirali da budu proaktivni, a ne samo nijemi posmatrači realizacije neostvarenih ratnih ciljeva onih koji su sljedbenici presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata od strane Haškog tribunal.

Niko nije imun od odgovornosti za stanje u kojem smo trenutno i ono u kojem se možemo naći zbog nečinjenja od strane onih koji tolerišu puzeću separatističku politiku koja je svakim danom sve vidljivija na terenu.

Niko nema pravo žrtvovati istinu zarad prijateljstva!
Neki naši prijatelji pozivaju Bošnjake na razumijevanje i osudu zločina Hamasa poredeći ih sa četnicima, Karadžićem i Mladićem.
Nije Bošnjacima sporna osuda zločina koje je počinio Hamas nad nedužnim civilima, mi to osuđujemo i preziremo.
Bošnjacima je, kao i ostalom normalnom i civiliziranom svijetu sporno, što zvanična izraelska vlast provodi genocid nad nedužnim palestinskim narodom.
Mi kao narod nad kojim je počinjen teški zločin i genocid imamo dodatnu obavezu da budemo na strani onih nad kojima se provode zločini sa svim elementima genocida po UN-ovoj Konvenciji o kažnjavanju i spriječavanju zločina genocida.
Bošnjaci su dokazali da su najtolerantniji narod na svijetu i zbog toga nemamo potrebe bilo kome se dokazivati i pravdati za naše postupke po pitanju podrške palestinskom narodu.
Poređenja radi, iako je vojska bosanskih Srba počinila genocid nad Bošnjacima Bošnjaci nisu krenuli u odmazdu ubijajući sve Srbe gdje god da se nalaze, suprotno od toga, sačuvali su sve pravoslavne crkve uključujući i ljudske živote tamo gdje su Bošnjaci imali vojnu kontrolu.
Bošnjaci nakon što su se vratili u entitet Rs, kojim su nagrađeni počinioci genocida, nisu počinili nijednu osvetničku akciju prema počiniocima genocida, a da ne govorimo o običnim građanima srpske nacionalnosti, očekujući i tražeći od pravosuđa da pronađe i kazni počinioce genocida i drugih ratnih zločina.
Bošnjaci su narod za pouku mnogima danas u svijetu, neki su mogli uzeti pouku iz ponašanja i odnosa Bošnjaka prema počiniocima zločina umjesto što su posegnuli za zločinima i genocidom nad nedužnim narodom Palestine.
Da su Bošnjaci posegnuli za kolektivnom odmazdom za pretrpljeni genocid bez ikakve sumnje bili bi proglašeni teroristima, a nikako onima koji imaju pravo da počine genocid pod izgovorom reakcije i prava na samoodbranu.
Ovo je veoma važno, jer neki danas povlače paralelu između zločina Hamasa, četnika, Karadžića i Mladića kako bi Bošnjaci bolje razumijeli trenutne odnose u Palestini. Pri čemu treba podsjetiti da su Karadžić, Mladić i njihova vojska prvo nagrađeni entitetom Rs u Bosni i Hercegovini, a kasnije osuđeni za genocid, a nagrada im je ostala kao ustavna kategorija.
Bošnjaci su kroz historiju pružali utočište u Bosni i Hercegovini Jevrejima kada su ih progonili oni koji ih danas podržavaju u činjenju genocida nad Palestincima, zbog toga je važno da se ima razumijevanje za osjećanja Bošnjaka prema Palestincima nad kojima se provodi genocid, jer smo mi imali razumijevanje i za Jevreje kada se nad njima provodio genocid.
Bošnjaci i Jevreji u Bosni i Hercegovini žive stoljećima u skladu i harmoniji koju su ponekad narušavali vanjski faktori. Bošnjaci i Jevreji i dalje trebaju da žive zajedno u Bosni i Hercegovini u najboljim mogućim odnosima kao komšije i prijatelji bez pokušaja vanjskih uticaja da naruše tu harmoniju i nametnu bosanskim Jevrejima radikalne stavove izraelske države koje će zastupati u našem društvu.
Naše saosjećanje sa palestinskim narodom potrebno je tumačiti u kontekstu da se saosjećamo sa narodom nad kojim se pred očima cijelog svijeta provodi genocid, na način kako to čine milijarde drugih stanovnika planete Zemlje i kako to čine mnoge države danas u svijetu i svako drugo tumačenje je krajnje nekorektno, čak ako dolazi i od naših prijatelja.
Pravi prijatelji nikada neće od vas tražiti da budete protiv istine i pravde, jer ako to od vas traže onda je upitno radi li se o pravom prijateljstvu!

Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, rekao je danas, 26. oktobra 2023. godine, reagujući na izjavu predsjednika NSRs-a Nenada Stevandića u kojoj je kazao da Rs ima rješenja kojima mogu zabraniti Dodiku da dolazi na sudske procese,  da su ovo opasne  najave koje ukazuju na dalju radikalizaciju prilika u ovom entitetu i ugrožavanje funkcionisanja zasebne sudske vlasti u Bosni i Hercegovini, što će se odraziti na sveukupne bezbjedonosne prilike u državi.

- Danas je predsjednik NSRs-a najavio: "Nemojte misliti da mi u Rs-u nemamo svoja rješenja i da mi nismo u mogućnosti da zabranimo Dodiku da dolazi na sudske procese, legalnim skupštinskim odlukama.” 

Ovo je očiti dokaz namjera aktuelne vlasti u entitetu Rs da izvrši pritisak, ostvari uticaj i uplitanje zakonodavnog dijela nižeg niovoa vlasti u rad Suda Bosne i Hercegovine.

Opasne su ovo najave koje ukazuju na dalju radikalizaciju prilika u ovom entitetu i ugrožavanje funkcionisanja zasebne sudske vlasti u Bosni i Hercegovini, što će se odraziti na sveukupne bezbjedonosne prilike u državi.

Ovakve najave dokaz su nepoštivanja Ustava Bosne i Hercegovine i Dejtonskog mirovnog sporazuma, te imaju za cilj stvaranja pritiska na Sud Bosne i Hercegovine u nedostatku argumenata i dokaza radi uspješne odbrane voljenog im predsjednika.

U tom cilju radi stvaranja opšte klime nepovjerenja, zabrinutosti i straha kod građana ovih dana su održani skupovi vlasti i budžetskih korisnika u Trebinju, Zvorniku, a biće održani i u drugim gradovima, koji uznemiravaju građane i unose nemir među građanima.

Najava mogućeg donošenja odluke NSRs-a da se predsjednik entiteta Rs obavezuje da se ne pojavljuje pred Sudom Bosne i Hercegovine neće imati zakonsku snagu, ali predstavlja veoma ozbiljno kršenje Ustava i tako trebaju biti tretirani svi oni koji za nju glasaju, jer krše zakletvu koju su dali da će poštivati Ustav i zakone Bosne i Hercegovine i Rs.

Po Stevandiću takva  odluka je legalna što je diskutabilno sa pozicije da je nezakonita i neustavna, jer je suprotna  Ustavom i zakonom po kojem su svi građani jednaki bez obzira koju poziciju danas obnašaju u entitetu Rs ili nekom drugom nivou vlasti. Sa druge strane neprihvatljivo je da se zakonodavna vlast na bilo kojem nivou miješa u rad sudske vlasti i time krši Ustav Bosne i Hercegovine i princip raspodjele vlasti na sudsku, zakonodavnu i izvršnu.

Paradoks i presedan da je  u ovom entitetu sve potčinjeno predsjedniku entiteta ne smije postati pravilo po kojem će sistem funkcionisati u cijeloj državi – rekao je Salkić.

Ovo je samo jedan od primjera kako se odgajaju nove generacije unutar  srpskog naroda i kakvim se vrijednostima podučavaju od vrtića, preko osnovne škole, srednje škole i fakulteta.

Svi koji danas mirno spavaju zanemarujući ove činjenice opijeni su snom zablude o izgradnji boljeg povjerenja i evropske budućnosti sa ovakvim vaspitno-obrazovnim sistemom.

Kad se probude biće im kasno, kad odrastu nove generacije zadojene mržnjom prema svemu što nije njihovo i što je drugačije.

Oni su ubijeđeni da čine pravu stvar za buduće generacije Srba, baš kao što su bili ubijeđeni počinioci agresije, progona i genocida nad Bošnjacima da čine pravu stvar za buduće generacije Srba.

Odgajanje mladih generacija na mitologiji i zabludama prijetnja su po sve nas, ali i njih same, jer ljudi u takvom stanju nanose štetu sebi i svom okruženju.

Vaspitno-obrazovni sistem čiji je cilj da obrazuje generacije koje će raditi na daljim mitološkim podjelama u društvu nije sistem koji poštuje vrijednosti modernog društva.

Ovako se odgajaju budući glasači koji će podržavati ekstremno radikalnu  ideologiju u budućnosti i politike koje neće donijeti ništa dobro građanima ma kako da se zovu i ma gdje da žive.

Dug je put do katarze, a neki očito još uvijek voze unazad i ne razmišljajući o katarzi i suočavanju sa prošlošću radi bolje budućnosti budućih generacija.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/321320/morbidno_bolesno_odvratno_objava_predsjednika_narodne_skupstine_republike_srpske_nenada_stevandica_je_za_angazman_nadleznih_organa.html 

Danas su narodni poslanici u NSRs Ramiz Salkić i Amir Hurtić uputili u skupštinsku proceduru Nacrt zakona o službenoj upotrebi službenih jezika Bosne i Hercegovine u Rs.

U izradi ovog zakona vodili smo se željom za otklanjanjem diskriminacije Bošnjaka u ovom entitetu sa kojom se svakodnevno suočavaju prilikom imenovanja i korištenja bosanskog jezika.

Svi pozitivni propisi Ustav Bosne i Hercegovine , Ustav entiteta Rs, međunarodni dokumenti, daju nam za pravo da imenujemo svoj jezik kako želimo samo nam to spriječavaju vlasti u ovom entitetu. Ovim nacrtom zakona želimo pokrenuti ukidanje diskriminacije sa mrtve tačke.

Ustav Bosne i Hercegovine je potpuno jasan po pitanju diskriminacije:

Član II Ljudska prava i osnovne slobode 

1.     Ljudska prava 

Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.

4.  Nediskriminacija 

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

                  Član III Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta

2.     Pravni poredak i nadležnosti institucija

b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Prilikom izrade ovog Nacrta zakona  posebno smo uzeli u obzir:

-         Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima prema kojem, između ostalog, etničke skupine ne mogu biti lišene prava da se služe svojim jezicima (član 27.).

-        Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama kojom se, između ostalog, osigurava pravo na jezik bez diskriminacije (član 14).

-        Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta prema kojoj, između ostalog, države potpisnice se slažu da se obrazovanje djeteta usmjeri razvoju poštovanja prema djetetovom jeziku (član 29.) niti se smije uskratiti pravo djeteta da koristi svoj jezik (član 30.).

-        Europsku povelju za regionalne jezike i jezike manjina (član 7).

U konačnici Ustav entiteta Rs je potpuno jasan i on pruža ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 10. Ustava Republike Srpske, prema kojem su građani Republike Srpske, između ostalog, ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu ljudskih prava i sloboda bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, u Amandmanu XXXII t. 5) na član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojem Republika uređuje i obezbjeđuje ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i u članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava, prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte.

Imajući u vidu da je Dejtonski mirovni sporazum potpisan na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku jasno je da su ova tri jezika ravnopravna u korištenju i upotrebi u Bosni i Hercegovini. U entitetu FBiH ustavom je definisano da su službeni jezici bosanski, srpski i hrvatski, da je statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine također definisano da su službeni jezici bosanski, srpski i hrvatski normalno i logično da imamo identična rješenja i u entitetu Rs.

Istovremeno, ovim zakonom onemogućila bi se dosadašnja ponižavajuća i diskriminirajuća praksa budući da javna vlast u Republici Srpskoj u praksi "jezik srpskog naroda" naziva "srpski", dok isti takav pristup ne primjenjuje na Bošnjake jer "jezik bošnjačkog naroda" ne naziva "bosanskim".

Očekujemo da ćemo naići na političko razumijevanje i da će se ovaj zakon naći u što skorijoj proceduri i usvajanju u NSRs.

U nastavku pročitajte Nacrt zakona:

ZAKON 

O SLUŽBENOJ UPOTREBI SLUŽBENIH JEZIKA

BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI SRPSKOJ

Banja Luka, oktobar 2023. godine

 Nacrt                                                                                                                             

ZAKON 

O SLUŽBENOJ UPOTREBI SLUŽBENIH JEZIKA

BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI SRPSKOJ

Predmet zakona

Član 1.

(1) Ovim zakonom uređuje se službena upotreba službenih jezika Bosne i Hercegovine u javnom životu  Republike Srpske. 

(2) Službeni  jezici u Republici Srpskoj su bosanski jezik, srpski jezik,  i hrvatski jezik (dalje: službeni jezici).

(3) Službena pisma su latinica i ćirilica.

Pojmovi

Član 2.

Službenim jezicima, u smislu ovog zakona, smatra se standardizirani tip jezika, kao sredstvo i opšte dobro nacionalne kulture konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini.

Obavezna upotreba službenih jezika 

Član 3.

(1) Službeni  jezici obavezno se upotrebljavaju u radu organa vlasti na svim nivoima u Republici Srpskoj  kad vrše javna ovlašćenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad to građani i druga lica u Republici Srspskoj zahtijevaju.

(2) U ustanovama i drugim oblicima organiziranja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad, izdavanje isprava, vođenje postupaka za ostvarivanje i zaštitu prava, dužnosti i odgovornosti građana kao i vođenje propisanih evidencija ostvaruje se ravnopravno na službenim jezicima.

(3) Službeni jezici, obavezno se upotrebljavaju i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti:

1) privrednih društava i drugih oblika organiziranja koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;

2) privrednih društava i drugih oblika organiziranja u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti, koji posluju, odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;

3) profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou;

4) Javni medijski servisi i ustanove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom.

(4) Obavezna upotreba službenih jezika od strane subjekata iz st. (1) – (3) ovog člana obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda.

(5) Obavezna upotreba službenih jezika u smislu st. (1) – (4) ovog člana ne odnosi se na:

1) privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma;

2) pisanje i upotrebu ličnih imena;

3) dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava);

4) prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju;

5) naučna i umjetnička djela;

6) naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima;

7) žigove i oznake geografskog porijekla.

Društvena briga o službenoj upotrebi službenih jezika 

Član 4.

Društvena briga o zaštiti službenih jezika ogleda se naročito u:

1) promoviranju, očuvanju, njegovanju i obaveznoj primjeni norme standardnog bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika,

2) podršci proučavanju i afirmaciji službenih jezika, pisanog naslijeđa i njegovoj zaštiti od prisvajanja i falsificiranja i

3) podršci zaštite i očuvanja službenih jezika u Republici Srpskoj.

Nadzor

Član 5.

Nadzor nad sprovođenjem odredaba ovog zakona vrši Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

Kaznene odredbe

Član 6.

(1) Novčanom kaznom od 500 do 5000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice, ako postupa suprotno odredbama člana 3. ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1000 do 3000 KM.

Stupanje na snagu i početak primjene zakona

Član 7.

Ovaj zakon će se objaviti u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu šest mjeseci od dana njegovog objavljivanja.

OBRAZLOŽENJE

NACRTA ZAKONA  O SLUŽBENOJ UPOTREBI SLUŽBENIH JEZIKA

BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI SRPSKOJ

I    USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 10. Ustava Republike Srpske, prema kojem su građani Republike Srpske, između ostalog, ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu ljudskih prava i sloboda bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, u Amandmanu XXXII t. 5) na član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojem Republika uređuje i obezbjeđuje ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i u članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava, prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte.

II USKLAĐENOST SA USTAVOM, PRAVNIM SISTEMOM I PRAVILIMA NORMATIVNOPRAVNE TEHNIKE

Obrađivač Nacrta smatra je da je ovaj zakon od interesa za javnost i da je Zakon usaglašen sa Ustavom, pravnim sistemom Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Pravilima za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/14).

Obrađivač naročito ističe odredbe Člana II i III Ustava Bosne i Hercegovine:

Član II Ljudska prava i osnovne slobode 

1.     Ljudska prava 

Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.

4.  Nediskriminacija 

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

                  Član III Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta

2.     Pravni poredak i nadležnosti institucija

b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

III USKLAĐENOST SA PRAVNIM PORETKOM EVROPSKE UNIJE

Predmetnim nacrtom nastoji se pružiti veća zaštita ljudskih prava i sloboda građanima Republike Srpske.

Prilikom izrade Nacrta Obrađivač je naročito uzeo u obzir:

-         Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima prema kojem , između ostalog, etničke skupine ne mogu biti lišene prava da se služe svojim jezicima (član 27.).

-        Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama kojom se, između ostalog, osigurava pravo na jezik bez diskriminacije (član 14).

-        Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta prema kojoj, između ostalog, države potpisnice se slažu da se obrazovanje djeteta usmjeri razvoju poštovanja prema djetetovom jeziku (član 29.) niti se smije uskratiti pravo djeteta da koristi svoj jezik (član 30.).

-        Europsku povelju za regionalne jezike i jezike manjina (član 7).

IV RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Jezik je  jedno je od bitnih obilježja konstitutivnih naroda koje čini njegov identitet. To ustavno pravo proizilazi iz poštovanja načela ljudskog dostojanstva iz prve rečenice Preambule Ustava Bosne i Hercegovine. O kakvom bi ljudskom dostojanstvu bilo moguće uopšte govoriti ako se ne bi poštovala volja konstitutivnih naroda i ostalih da slobodno koriste i nazivaju svoj jezik.

Obrađivač Zakona je imao u vida činjenicu da je u Entitetu Federacija BiH službena upotreba službenih jezika konstitutivnih naroda kao i  ime jezika konstitutivnih naroda propisano odredbom člana 6. Ustava Federacije BiH: (1) "Službeni jezici u Federaciji Bosne i Hercegovine: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik", dok je u stavu (2) propisano: "Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave". Službeni jezici su prema prvobitnim odredbama Ustava Federacije BiH bili bosanski i hrvatski, međutim provedbom odluke o konstitutivnosti sva tri naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, Amandmanom XXIX propisano je da je i srpski jezik službeni jezik. 

Također, Statut Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u članu 6. (Pismo i jezik) definira: „Bosanski, hrvatski i srpski jezik, te latinično i ćirilično pismo su u ravnopravnoj uporabi za sve službene svrhe“.

Dakle, imajući u vidu Preambulu Ustava BiH i općeprihvaćeni stav da je jezik imovina naroda koji ga govori, te da njegovo ime treba odražavati želju što većeg broja ljudi koji ga govore kao i ustavno načelo slobode  upotrebe svog  jezika i slobode imenovanja svog jezika prema vlastitoj želji to je bilo potrebno pristupiti izradi ovog zakona. Donošenjem ovog zakona bit će uvaženo načelo ljudskog dostojanstva i izražena pripadnost konstitutivnim narodima i njihovoj nacionalnoj kulturi.

Istovremeno, ovim zakonom onemogućila bi se dosadašnja ponižavajuća i diskriminirajuća praksa budući da javna vlast u Republici Srpskoj u praksi "jezik srpskog naroda" naziva "srpski", dok isti takav pristup ne primjenjuje na Bošnjake jer "jezik bošnjačkog naroda" ne naziva "bosanskim".

V OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENIH RJEŠENJA

Članom 1. Propisuje se službena upotreba službenih jezika Bosne i Hercegovinen u javnom životu  Republike Srpske, te u stavu 2.  definira tačan naziv svakog od službenih jezika kao: bosanski, srpski i hrvatski, a stavom  3. službena pisma latinica i ćirilica.

Neutralna odredba Ustava Republike Srpske ne određuje naziv jezika, već sadrži ustavno pravo konstitutivnih naroda da, kao i svi konstitutivni narodi i Ostali koji se tako ne izjašnjavaju, jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele, što je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava Bosne i Hercegovine, ali i Ustava Republike Srpske. 

Članom 2. definiran je pojam službenog jezika tako da se pod istim smatra standardizirani tip  jezika, kao sredstvo i opšte dobro nacionalne kulture konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini.

Članom 3. uređena je obavezna upotreba službenih jezika u Republici Srpskoj tako da se službeni  jezici obavezno  upotrebljavaju u radu organa vlasti na svim nivoima u Republici Srpskoj  kad vrše javna ovlašćenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad to građani i druga lica u Republici Srspskoj zahtijevaju.

Nadalje u ustanovama i drugim oblicima organiziranja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad, izdavanje isprava, vođenje postupaka i propisanih evidencija ostvaruje se ravnopravno na službenim jezicima.

Službeni jezici, obavezno se upotrebljava i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti:

1) privrednih društava i drugih oblika organiziranja koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;

2) privrednih društava i drugih oblika organiziranja u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti, koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;

3) profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou;

4) Javni medijski servisi i ustanove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom.

Obavezna upotreba službenih jezika od strane navedenih subjekata obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda.

Ovom odredbom obavezna upotreba službenih jezika odnosi se i na:

1) privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma;

2) pisanje i upotrebu ličnih imena;

3) dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava);

4) prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju;

5) naučna i umjetnička djela;

6) naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima;

7) žigove i oznake geografskog porijekla.

Članom 4. uređena je društvena briga o zaštiti službenih jezika, te u čemu se naročito ona ogleda.

Tako je predviđeno očuvanje, njegovanje i obavezna primjena standardnog bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika, podrška proučavanju i afirmaciji službenih jezika, pisanog naslijeđa i njegovoj zaštiti od prisvajanja i falsificiranja.

Istom odredbom predviđena je  podrška zaštiti i očuvanju službenih jezika u zemlji i inostranstvu.

Članom 5. Predviđeno je da će nadzor nad provođenjem Zakona  vršiti Ministarstvo prosvjete i kulture.

Članom 6. uređene su kaznene odredbe tako da se novčanom kaznom od 500 do 5000 konvertibilnih maraka kažnnjava  za prekršaj pravno lice, ako postupa suprotno odredbama člana 3. ovog zakona, a za isti prekršaqj kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1000 do 3000 konvertibilnih maraka.

Članom 7. Predviđeno je stupanje na snagu ovog Zakona šest mjeseci od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske".

VII      FINANSIJSKA SREDSTVA I EKONOMSKA OPRAVDANOST DONOŠENJA ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna finansijska sredstva.

 

 

 

Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, reagovao je danas, 8. oktobra 2023. godine, na uznemiravanje i vrijeđanje na vjerskoj i nacionalnoj osnovi mladog bračnog para Ibrahimović iz Srebrenice.

- Danas sam, nažalost, imao priliku saslušati bolno svjedočenje radnice firme “6. novembar” iz Zvornika, vlasnika izvjesnog Jakova Galića, zaposlene u podružnici u Srebrenici Melise Ibrahimović o mobingu i vrijeđanju na vjerskoj i nacionalnoj osnovi tokom obavljanja redovnih radnih obaveza u pomenutoj firmi od strane kolegica srpske nacionalnosti.

Na višednevni mobing, uznemiravanje na vjerskoj i nacionalnoj osnovi Melisa se požalila suprugu Esadu koji se odlučio informisati u pomenutoj firmi o tome šta se dešava i stati u zaštitu svoje supruge. Tri dana nakon što je posjetio firmu i obavio razgovor sa šefom u firmi dobio je prijavu da je prijetio radnicima da će “raznijeti firmu”.

Kako to inače biva policija u ovom entitetu ekspresno sa posebnim zadovoljstvom reagira kada treba privesti i saslušati Bošnjake, što je uradila i u ovom slučaju, te je Esada saslušavala više sati saopštavajući mu da je u ozbiljnim problemima i da mu prijeti kazna do 12 godina zatvora.

Nažalost, živimo u svijetu i okruženju u kojem kada branite svoju slobodu i tražite svoja prava budete proglašeni, od onih koji su vam oduzeli prava i ugrožavaju vašu slobodu, da ste ekstremisti i radikali.

Ovakav pristup uzurpatora naših prava ne smije nas obeshrabriti da odustanemo od naše borbe za dostojanstveno i hrabro traženje svojih prava štiteći našu slobodu, šireći istinu i tražeći pravdu.

Naša današnja žrtva je beznačajna u odnosu na žrtvu koju su podnijeli naši očevi, majke, braća i sestre koji su ubijeni tokom agresije na našu domovinu i genocidu nad našim narodom.

Ustrajnost, spremnost na  borbu i hrabrost moraju biti glavne odlike budućih generacija našeg naroda, kako bi odvratili neprijatelje našeg naroda i domovine od budućih ataka na našu domovinu i naš narod.

Mi danas kao i naše buduće generacije nemamo pravo na konformizam da je sloboda trajna kategorija, a da je genocid nad našim narodom  neponovljiv, jer je presuđen i prihvaćen kao činjenica u današnjem svijetu.

Činjenice da narod i njegovi predstavnici iz kojeg je ponikla ideologija i počinioci genocida nad Bošnjacima još uvijek nije krenuo putem katarze veličajući  presuđene ratne zločince, negirajući počinjeni genocid, zagovarajući separatizam i podjelu naše domovine Bosne i Hercegovine  obavezuju nas na budnost i oprez u vremenu koje dolazi.

To potvrđuju učestali fizički i verbalni napadi na Bošnjake u ovom dijelu Bosne i Hercegovine tokom ove godine, ali i ovaj primjer mobinga, vrijeđanja na vjerskoj i nacionalnoj osnovi radnica firme “6. novembar” iz Zvornika, podružnica Srebrenica.

Oni koji su danas Bošnjacima oduzeli sva prava u ovom entitetu proglašavaju se ugroženim optužujući Bošnjake za prijetnje, opravdavajući prošle, sadašnje i buduće aktivnosti svake vrste nad Bošnjacima i Bosnom i Hercegovinom radi ostvarenja konačnog cilja o podjeli Bosne i Hercegovine i ponovnog progona Bošnjaka iz administrativnog dijela Bosne i Hercegovine koji se danas zove Rs.

Pozivam nadležne institucije da pruže pravnu i svaku drugu pomoć i podršku u zaštiti ovom mladom bračnom paru, te spriječe njihov odlazak iz Srebrenice pod pritiskom sistema koji čini sve da ovdje bude što je moguće manje Bošnjaka – rekao je Salkić.